STIG Legenda o nastanku imena

Pogled sa Pozarevackog brda

O poreklu imena Stig postoji  više tumačenja. U prvom broju časopisa za književnost, umetnost i kulturu „Stig“  1970. godine, objavljen je tekst Mladena Vladimirovića,  koji objašnjava poreklo imena ravnice  Stig.„Pored Dunava je bio rit da se čovek na konju nije mogao da vidi i u njemu aždaja; ogromna zmijurina sa nogama, sa kandžama i perajima iznad njih, kojima je mogla da seče drveće kao testerom, sa mehurom ispod repa kojim je mogla da pliva po vodi i da se baca u oblake, sa čeljustima iz kojih je puštala čas plameni, čas ledeni vetar. Svake nedelje jela je po devojku.

Od sela do sela, dođe red i na Jovanku, najlepšu devojku od Dunava do kraja Homolja. Jutro je osvanulo crno i kukavno. Drveće je bilo mokro od suza, jer su svu noć u njemu plakale ptice. Sunce je izgrejalo sa prvim zracima, a od uzdaha cveća dizali su se oblaci mirisa u nebo. Potoci su bili praznih korita jer im je voda presahla od žalosti.

Pogled sa Pozarevackog brda
Ravnica najplodnija na svetu-Stig

 

Iznad Jovankine kule, dobošar je nemilo udarao u bubanj, da se okupi svet da isprati najlepšu devojku aždaji u čeljusti.  Jovanka se žurno spremala.

sunce bude s koplja morala je da bude na Dunavu; jer ako okasni, izaći će aždaja iz rita i – neće ništa ostati živo. U mokru kosu od suza drugarice su joj uplitale dukate i cveće, dok je sa Dunava jezivo zviždala aždaja. Iskupljeni svet je pritiskala tuga crnja od svakog oblaka. Suvih očiju, jer su presahle od plakanja, Jovankina majka se lelujala kao parče platna na vetru. Dok je Jovanka još bila mala, uzeli su joj Turci sina i posekli muža kad se usprotivio da da dete. Danas će izgubiti i Jovanku.

 

Ali tek što se Jovanka spremila,  pojavio se s brda momak na vrancu, s mačem o pojasu, kopljem preko ramena i s nekakvim mehom na plećima. I rekao je da će umesto devojke on ići aždaji. Svet na mah zanemeo, a onda zašaputao: „Čobanin Jovan!“ Čobanin je išao pravo prema zvižduku. Kad se približio ritu, na bat konja, aždaja se pokrenula u svom brlogu i voda i blato su zaprskali u nebo. Jovan je stao. A kad je aždaja,  umesto devojke, videla konjanika, suknuo je iz čeljusti plameni vetar. Jovan je trgnuo vranca i skočio u Moravu. Aždaja je onda pustila ledeni vetar i Morava je zaledila konja i konjanika. No konjanik je razmahnuo pesnicama, kao staklo razbio led i iskočio s konjem na obalu, a onda je hitro udario kresivom o kremen, zapalio trud i bacio ga u rit. Suknuo je plamen u nebo. Iz dima i plamena, koji su zaklonili sunce, aždaja je iskolila iz rita i spustila se u Mlavu, i zavrela je voda od njene usijane kože. No Jovan je dojurio na vrancu, rasekao meh sa pleća i bacio ga u reku, onda ponovo udario kresivom  o kremen, zapalio trud i bacio ga u razliven katran iz meha. Zapalili su se talasi i čitava reka je buktala u plamenu. Aždaja onda naduje mehur po repom i vine se u oblake, da se oduda sune na čudnog konjanika i poseče ga svojim perajima. Tada Jovan zastreli za njom i pogodi je u mehur. Drugom strelom preseče joj jezik iz kojeg puštala ledeni i plameni vetar. Zemlja se zatrese kad se aždaja stropošta iz oblaka na zemlju, a zadrhtaše brda kad poče da beži poljem. Jovan se  pusti na vrancu za njom. Vranac se kupao u znoju, a Jovan pribrao poslednju snagu. Na jednoj kosi sustigne aždaju i udari je kopljem. Njena crna krv oboji zemlju, ali se koplje polomi o njene tvrde kosti, te se uvuče u jedan trnjak. Ona se pusti preko ravna polja ali jedva vukući se, te je Jovan sustigne i odrubi joj glavu. Od njena vriska pri tom razmaknu se oblaci, dok njena krv potopi polje. Odsečena aždajina glava zviznu preko krvi doleti do Golubačkog grada i padne u pećine ispod njega, a njena bezglava lešina, u poslednjem grču, baci se u oblake i padne daleko pored Mlavina korita. Jata orlova, koji su kružili nad čudnom bitkom, bace se na nju i rastrgnu je. Jedva se držeći na vrancu, Jovan se vrati Jovanki na kulu.

 

Neko poviče da se Jovanka uda za Jovana, što prihvati sav svet. I založe se vatre i navrtu  ovnovi i bikovi na ražnjeve. Drugarice zapletu svadbene vence, ptice ponovo zapevaju, potoci zažubore a sunce zasija veselim zracima.

 

Jovan i Jovanka pođu na venčanje. Drveće namah procveta i stane se svijati pred mladencima. Devojke zapevaju svadbene pesme i ponesu vence, zveri izlaziše iz šuma i idoše prema mladencima, dok ptice lepršahu nad njima. Do tada neviđenu svadbenu povorku, stari sveštenik dočeka pred crkvom, ali ne obavi venčanje. Do crkve Jovan je ispričao Jovanki kako je pobegao od Turaka u u planinu i postao čobanin, i ona je u mladoženji prepoznala rođenog brata. Onda se vratila svadbena povorka i veselje je nastavljeno bez svadbe.

 

Tu priča prestaje.

Ali u pećinama ispod Golubačkog grada istrule aždajina glava, a iz te truleži idućeg proleća izađe opaka golubačka mušica – da podseti svet na strašnu aždaju i junačnog čobanina. I otada tako svakog proleća.

Narod, pak,  za spomen na strašni događaj polje odakle je aždaja počela da beži nazva  – Beganovac; polje koje se oboji aždajinom crnom krvlju – Crno polje; mesto gde se aždaja uvuče u Trnjak – Trnovče; gde Jovan odseče ražanj – Rašanac; gde dobošar udaraše bubanj – Bubanj; brdo sa koga se pojavio Jovan na vrancu – Vranovac; gde beše Jovankina  kula – Kula; gde Jovanka šaputaše „Bože, Bože“ – Boževac; gde aždajinu lešinu rastrgoše orlovi – Orlovača; gde u požaru na Dunavu izgore rit  – Požarevac; polje kojim sa zviždukom odlete odsečena aždajina glava – Zvižd; a gde Jovan stiže aždaju i odrubi joj glavu – STIG.“

 

Ponos ovih prostora je svakako reka Mlava . O njenom imenu nema za sada prihvatljivog objašnjenja, ali se  pominje  još u vreme Rimljana i ima predrimski koren, kao i  reka Vitovnica, koja izvire na zapadnim ograncima Homoljskih planina ispod visa Štubej i Vranj.  Teče skoro paralelno sa rekom Mlavom i u nju se posle 40 km.  toka,  uliva kod sela Kališta od 1960. godine, do kada se ulivala u Mlavu kraj Malog Crnića. Ona je desna i ujedno najveća   pritoka Mlave.

5608 Total Views 1 Views Today

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *